Lovačko društvo «Vepar» Krnjak osnovano je 22. prosinca 1996. godine pod nazivom Lovačka udruga „Vepar“ Krnjak na osnovu tada važećeg Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana, a u Registar udruženja građana upisano je osam dana poslije 30. prosinca 1996. godine. Društvo je osnovalo 18 članova od kojih neki i nisu bili lovci – što je bilo moguće po tadašnjim propisima. Njihova imena pročitat ću redom kojim su upisani u zapisniku s osnivačke skupštine:Joso Brkić, Joso Tadić, Josip Mihaljević, Anto Gagula, Vladimir Šoštarić, Marijan Tončić, Mato Pavleka, Marko Marić, Ivica Rendulić, Josip Vulaković, Vili Mihaljčuk, Franjo Kašljević, Ivo Tadić, Vlado Pavleka, Josip Mandić, Stevo Zoroja, Vlado Debeljak i Ivo Debeljak. Za ono što su učinili prije deset godina možemo im se zahvaliti barem jednim pljeskom.Prvi čelni ljudi ovoga društva bili su Joso Tadić, predsjednik, Joso Brkić, tajnik i Josip Mihaljević, lovnik. Pored tolikih Josipa nešto kasnije smo odlučili da dan društva bude blagdan sv. Josipa.

Od dokumenata iz tog doba postoji tek spomenuti zapisnik, dok prvi statut i ostali dokumenti ne postoje čak niti u uredu za opću upravu. Iz jedne zabilješke u spisu vidljivo je kako je te dokumente na revers uzeo Josip Mihaljević, tadašnji lovnik, i oni su time trajno izgubljeni. Dana 11. ožujka 1997. godine Rješenjem Ureda za gospodarstvo Karlovačke županije odobrena je lovnogospodarska osnova za lovište br. 19 „Krnjak“ za razdoblje od 1. travnja 1997. do 31. ožujka 2007. godine. Sam Ugovor o zakupu potpisali smo dana 29. travnja 1997. godine tadašnji karlovački župan Josip Jakovčić i ja kao predsjednik LU „Vepar“ Krnjak.

Usklađivanje s novim Zakonom o udrugama, koji je u međuvremenu stupio na snagu unijelo je i neke promjene u ovo društvo. Tako je na Skupštini od 14. prosinca 1997. godine promijenjen naziv udruge u Lovačko društvo „Vepar“ Krnjak, a usvajanjem novoga Statuta promijenjen je i pečat društva.

Županijska skupština promijenila je 21. srpnja 1998. godine granice sedam lovišta, između ostalog i našeg. Tim promjenama ostali smo bez oko 900 hektara lovišta na području Veljuna. Na ovu odluku nismo pravodobno reagirali i ona je postala konačna. Već tada se počelo nazirati da u društvu neke stvari „ne štimaju“.

Broj članova stalno se povećavao, a prilikom primanja u društvo nisu postavljani visoki kriteriji, što se bolno odrazilo u narednim godinama. Bilo je to doba kada se na LD „Vepar“ Krnjak, često s pravom, gledalo kao na loš primjer u lovnom gospodarenju, međuljudskim odnosima, krivolovu, neredu. Ovakvo stanje, gledano s ove vremenske distance, imalo je uzrok u nepoznavanju načela lovnog gospodarenja, razmišljanju „linijom manjeg otpora“ i običnog ljudskog izbjegavanja sukoba – da se ne zamjerimo jedni drugima. U tom okruženju postojala je prešutna podjela na Bosance i Hrvate – Dugorešane i Karlovčane i Srbe; podjela na ono čemu u lovstvu naprosto nema mjesta. U takvom okruženju društvo je iznjedrilo i prve lovne pripravnike od kojih je većina uspješno položila lovački ispit i aktivno se uključila u rad ovoga društva. Naši, tada mladi lovci, donijeli su toliko potrebno osvježenje i zaslužuju da im pročitam imena: Igor Šalić, Josip Vulaković, Drago Pavlić, Tomislav Beronić, Antun Biršić, Milan Mraović, Antun Cindrić, Mata Stepić i Milan Hrvojević. Nekima od njih na trećoj skupštini održanoj 28. ožujka 1999. godine u restoranu „Cida“ su povjerene određene dužnosti. Tako su lovočuvarima imanovani Josip Vulaković i Tomislav Beronić, lovnu kinologiju preuzeo je Drago Pavlić, lovno streljašvo povjereno je Igoru Šaliću, tadašnjem ekonomu Milanu Rušnovu imenovan je pomoćnik Milan Mraović, a Antun Cindrić je imenovan u Izvršni odbor. U planu rada za sljedeću godinu bilo je sređivanje dokumentacije društva te je za pomoćnika tadašnjem tajniku Josi Brkiću imenovan Tomislav Beronić.

Sljedeća skupština, četvrta po redu bila je, na moj prijedlog, izborna iako nije trebala biti. Naprosto je bilo vrijeme za promjene. Izvješća tijela društva (izvršnog odbora, lovnika, lovočuvara, nadzornog odbora) o radu u proteklom razdoblju pokazala su brojne propuste, što je potaknulo žučnu raspravu. Prije samih izbora jednoglasno je prihvaćen novi statut, a odluka skupštine je bila da se izbori provedu prema odredbama novog statuta. Izbori su bili tajni i s više kandidata koji su istaknuti na samoj sjednici skupštine. Dakle sve okolnosti bile su krajnje demokratske i upravo po tome ta skupština je označila prekretnicu u radu ovoga društva. Izabrano je novo vodstvo, a posebno značajno bilo je imenovanje mladih ljudi u stegovni sud, što je vrijeme kasnije pokazalo.

Lovački dom nastao je na valu tih promjena. S ravnateljicom škole u Krnjaku dogovoreno je korištenje zgrade područne škole na razdoblje od 15 godina. Zgrada je bila devastirana i zapuštena i zahtijevala je velika ulaganja. Ipak, tijekom godine uz velike donacije i ogroman uloženi rad zgrada lovačkog doma je stavljena u funkciju, barem u tolikoj mjeri da smo skupštinu 2001. godine održali na terasi lovačkog doma.

Tijekom 2001. godine društvo je nastojalo nadoknaditi sve ono što je proteklih godina zanemarivano. Pored lovačkog doma pristupilo se intenzivnom uređivanju lovišta i izgradnji novih odnosa zasnovanih na odgovornom ponašanju. Rezultati su bili više nego očiti – po prvi puta lovište je uređeno sukladno odredbama iz lovnogospodarske osnove, u potpunosti je ažurirano pitanje članstva, a tijela društva postala su transparentna. Jedna skupina takve promjene naprosto nije prihvaćala, tenzije su dosegle svoj vrhunac i odlučna akcija je bila nužna. Izvršni odbor, uz podršku stegovnog suda, donio je odluku kojom je u konačnici isključio troje lovaca za koje je utvrđeno grubo kršenje pravila. Tadašnji nadzorni odbor ponio se neodgovorno i dodatno otežao stvar otvoreno se svrstavajući na stranu isključenih. Problem je dosegao svoj vrhunac na godišnjoj skupštini kao posebna točka dnevnog reda. Skupština održana 16. ožujka 2002. godine kod „Cide“ bila je toliko burna da je preventivno zatražena pomoć policije. Ostalo je u zapisniku zabilježeno da je na tajnom glasovanju od 36 lovaca nazočnih skupštini, 30 podržalo isključenje, a tek 6 bilo protiv isključenja. Iako su se ove odluke još gotovo tri godine potezale po sudu i novinama, na kraju su potvrđene kao ispravne. Nakon tih događanja društvo je uplovilo u mirne vode.

Skupštine i sve druge skupove od 2003. godine održavamo u svom lovačkom domu. Lovnogospodarske aktivnosti provode se sukladno zakonu, što je u dva navrata potvrđeno od strane inspektorata. Naši članovi aktivno sudjeluju u višim razinama udruživanja, lovovi su dosta dobro organizirani i provođeni, odstrel je, s izuzetkom ove godine, bio odličan, incidentnih stanja gotovo da nije bilo. U naše društvo gosti dolaze ne samo u lov već i na radne akcije. Međuljudski odnosi dostigli su vrlo visoku razinu i s ponosom ističem da je zadovoljstvo i čast biti predsjednikom ovoga društva. Lovačko društvo „Vepar“ Krnjak postalo je mnogima pozitivan uzor. Najbolja potvrda našem radu u tom razdoblju je produljenje zakupa na sljedećih deset godina pod istim uvjetima kao i u proteklih deset. Ovo također zaslužuje pljesak.

Skupština održana 4. travnja 2004. godine usvojila je prijedlog statuta na kojemu je skoro dva mjeseca radilo statutarno povjerenstvo u sastavu Tomislav Beronić, Tihomir Mamić i Josip Vulaković. Novi statut usklađen je sa Zakonom o udrugama i Zakonom o lovu te uputama iz lovačkog saveza i državnog inspektorata, a u potpunosti je razgraničio odgovornosti između tijela društva, čime je postignuta veća odgovornost i operativnost. Na osnovu ovoga statuta izrađen je Poslovnik o radu tijela LD „Vepar“ Krnjak, a nešto kasnije Pravilnik o obvezama lovaca i lovnih pripravnika i Pravilnik o lovu čime je u potpunosti zaokružen ustroj društva. Skupština 2004. godine, osma po redu, bila je izborna i na njoj je izabrano sadašnje rukovodstvo.

Završavajući ovaj kratki osvrt smatram prigodnim istaknuti neka imena, koja pored Jose Brkića i mene koji smo ih već dobili, također zaslužuju lovačka odlikovanja. To su naši lovnici Anto Gagula i Josip Vulaković. Na njih se ponekad ljutimo, posebno kada se vraćamo bez odstrela. Ali njima trebamo zahvaliti sve one lijepe trenutke i lovačke užitke u šumi i pred položenom štrekom. Za sve njihovo zalaganje u lovu, za uzgoj lovačkih pasa, za svu kupinu i strmine koje su pregazili, za redovite dolaske i dosljednost u trenucima kada je odlučnost bila potrebna, predlažem ih za lovačko odličje. Dok odličja ne stignu – nagradimo ih barem pljeskom.

Nedavno sam nakon inspekcijskog nadzora istaknuo kako je lako biti predsjednik uz takve suradnike kakvi su Tomislav Beronić i Tihomir Mamić, tajnik i stručnjak za provedbu lovnogospodarske osnove. Njih dvojica odrađuju ogroman posao kojega uglavnom ne osjećamo, ali bismo i te kako osjetili da taj posao ostane neodrađen. Za svoj doprinos lovstvu izvan ovoga društva obojica su dobila priznanje od strane Hrvatskog lovačkog saveza, a za veliki doprinos koji su davali ovome društvu svih ovih godina i njih predlažem za lovačko odličje. Nagradimo i njih jednim pljeskom.

Osobno smatram da smo kao cjelina radili dobro, pa i više od toga. Za svoj rad nagrađeni smo povjerenjem od vlasnika lovišta kroz produljenje ugovora o zakupu lovišta na narednih deset godina i priznanjem od strane Hrvatskog lovačkog saveza.

Stisnuti deset godina u govor od deset minuta nije lako. Tko smatra da sam nešto važno ispustio – neka me dopuni u raspravi. Svaki komentar je dobrodošao.

Naše društvo trenutno broji 73 lovaca, od kojih su 63 matični članovi, a 10 pridruženi. Što se matičnih članova tiče, 55 lovaca je prijavljeno u HLS u propisanom roku, a za 8 lovaca u tijeku je naknadna prijava.

Financijsko stanje društva je stabilno, sve obveze podmiruju se na vrijeme, naplata članarine i upisnine ide očekivanom dinamikom, s obzirom na činjenicu da smo novim članovima odobrili obročno plaćanje upisnine. U prošloj godini ostvarili smo prihode u visini od 55.368,52 kuna a imali smo rashoda 54.454,19 kuna, te smo ostvarili višak prihoda nad rashodima u iznosu od 914,33 kuna, što je vidljivo iz financijske dokumentacije koju sukladno propisima od prvoga dana vode g. Damir Res i njegova tvrtka „A do Z“ d.o.o. Nešto manji prihod posljedica je toga što smo članarinu za prošlu godinu većim dijelom platili u godini prije jer smo za produljenje ugovora o lovozakupu trebali cjelokupnu lovozakupninu platiti do 01.03.2006. godine.

Izvršni odbor održao je u prošloj godni četiri sjednice na kojima je raspravljao je o mjerama uzgoja i zaštite divljači, organizacije lova i korištenja divljači, sigurnosti u lovu te ostalim organizacijskim i tekućim pitanjima. Zapisnici sa sjednica, kao i sva ostala dokumentacija pohranjeni su kod tajnika. Ovdje smatram značajnim istaknuti jednu promjenu za koju, iako je u nadležnosti izvršnog odbora, tražim potvrdu skupštine. Radi se o tome da promjene koje je donio novi Zakon o lovstvu značajno mijenjaju položaj lovozakupnika. Od potpuno amaterskih organizacija lovačka društva se počinju profesionalizirati. Obim stručnih poslova i odgovornosti je prešao granicu do koje se može obavljati volonterski. Stoga je izvršni odbor podržao jedan moj davni prijedlog da se poslovi tajnika i stručnjaka za provedbu lovnogospodarske osnove honoriraju u iznosima koje smo dogovorno utvrdili na 600 kuna mjesečno za poslove tajnika i 800 kuna mjesečno za poslove provedbe lovnogospodarske osnove. Ovi iznosi uklopljeni su u proračun za sljedeću godinu bez dodatnog povećanja članarine.

Lovnogospodarsku osnovu provodio je sukladno zakonu inž. lovstva Tihomir Mamić. Sve radne aktivnosti ispunjene su u potpunosti, a neki uočeni nedostatci nastojat će se uključiti u plan za narednu godinu. Godišnji plan lova za prošlu godinu ispunjen je kod krupne divljači, ali ne i kod sitne divljači iz objektivnih razloga. To je potvrđeno i tijekom inspekcijskog nadzora kojega smo nedavno imali. Posebno ističem da je lovni inspektor utvrdio da su sve promjene predviđene novim Zakonom o lovstvu u potpunosti u primjeni u našem društvu za što Tihomiru Mamiću još jednom odajem posebno priznanje.

Lovočuvarska služba radila je sukladno zakonu i godišnjem planu rada te je zbog veće nazočnosti u lovištu ove godine manje krivolova. Lovočuvarska služba skreće pozornost na veliki broj domaćih pasa koji se slobodno kreću lovištem i uznemiruju divljač. Većina tih pasa nisu lutalice, već imaju vlasnike od koji dio ne prihvaća sugestije lovočuvara da pse drže vezane i pod nadzorom. Zabrinjava i činjenica da mnogi takvi psi nisu cijepljeni protiv bjesnoće i crijevnih nametnika, za što dio odgovornosti snosi veterinarska služba, ali i lokalna samouprava. Ovaj problem istaknut je početkom prošle godine na prezentaciji o štetama u lovstvu koje je održano u općinskoj vijećnici u Krnjaku, a na kojoj je s naše strane sudjelovao Tomislav Beronić. Na toj prezentaciji sudjelovali su i predstavnici ostalih lovačkih društava s područja općine Krnjak, predstavnici lokalne samouprave i mještani. Najznačajniji rezultat ove aktivnosti je smanjenje broja zahtjeva za naknadu šteta na usjevima jer su korisnici zemljišta upoznati sa svojim dijelom odgovornosti u sprečavanju šteta od divljači. Isto tako lovočuvarska služba upozorava na veliki broj mjesta onečišćenja na kojima se nekontrolirano odlaže kućni i krupni otpad. Popis značajnijih odlagališta dostavljen je općini Krnjak glede koordinirane akcije koja se u tu svrhu već neko vrijeme provodi.

Lovački dom nam funkcionira. Ne onako dobro kako bismo željeli jer velike probleme i dalje imamo s vodom od koje ovisi normalno funkcioniranje kuhinje i sanitarija. To smo pokušali riješiti izgradnjom vodospreme iz koje vodu crpimo hidroforom. Međutim, vodosprema propušta vodu, a hidrofor se pokvario. Stoga nam predstoji zadaća saniranja vodospreme, a u naše redove se nakon uspješnog oporavka od bolesti vratio Vladimir Vuković koji je preuzeo zadaću osposobljavanja hidrofora. Na ovom mjestu smatram potrebnom istaknuti suradnju s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom «Debela kosa», posebno Željkom Božićem koji je i naš lovac i vatrogasac, a koji je najzaslužniji što uvijek kad trebamo imamo vode. Higijena u lovačkom domu ne zadovoljava, te je u tu svrhu dogovoreno povremeno honorarno čišćenje lovačkog doma od strane jedne mještanke. U nekoliko navrata zaprimili smo prigovore da smo nakon lova na parkiralištu ostavili kože divljači. Takve situacije su naprosto nedopustive jer izlažu društvo velikim novčanim kaznama i to se u budućnosti ne smije ponoviti.

Predstavnici našega društva aktivno su sudjelovali su u radu Skupštine Lovačkog saveza Karlovačke županije, Lovnog ureda Karlovac i drugim lovačkim aktivnostima izvan društva. Poboljšani su odnosi sa susjednim lovačkim društvima (LD “Trčka” Cvitović, LU “Hrvatski sokol”, LD «Srnjak» Vukmanić i LD „Šljuka“ Lasinja). Na žalost, tijekom protekle godine pogoršali su se odnosi s lovozakupnikom lovišta „Kuplensko“ Josipom Bedekovićem čiji lovci godinama love na istočnoj strani Debele Kose i smatraju dio našeg lovišta svojim. U svrhu rješavanja ovog spora formirali smo povjerenstvo (Tomislav Beronić , Tihomir Mamić i Josip Vulaković) koje je na terenu točno utvrdilo granicu, a takav stav prenesen je drugoj strani. U međuvremenu je županija poslala nove karte lovišta koje su samo potvrdile ispravnost našega stava da je istočna granica našeg lovišta po potoku Bjelovac. Na unaprijed dogovoreni sastanak oko usuglašavanja pitanja razgraničenja između dva lovišta g. Bedeković nije došao, već je poručio da će zahtijevati promjenu granica kod nadležnog županijskog tijela. Prema zadnjim informacijama kojima raspolažemo takav zahtjev je upućen županijskom povjerenstvu za utvrđivanje granica lovišta, no odbijen je kao neosnovan.

Kontakti s nadležnim tijelima Karlovačke županije održavaju se redovito, isto kao i s nadležnim tijelima jedinicama lokalne samouprave u Krnjaku i Slunju te policijskim postajama Karlovac, Slunj i Vojnić. Posebno dobru suradnju imamo s lokalnom samoupravom u Krnjaku i općinskim načelnikom Radom Kosanovićem.

Na osnovu svega iznesenog možemo zaključiti da je prošla godina nastavila niz dobrih godina što je samo potvrda dobre organiziranosti i dobre volje svih članova ovoga društva. Hvala.